Zapravo, kada se sumiraju svi njihovi stavovi, onda više uopće nije upitno da li će biti nove svjetske krize, nego je samo pitanje kada će ona izbiti. Zašto su ekonomisti toliko pesimistični? Zašto najavljuju “savršenu oluju”, kolaps i propast? Odgovor je na to pitanje ustvari prilično lako naći. Ekonomisti (mislimo pri tome na slobodne, nezavisne ekonomiste koji nisu pod nečijim uticajem) upozoravaju da je svjetski finansijski sistem toliko zatrovan da jednostavno ne postoji nikakva šansa da on preživi u ovakvom obliku narednih desetak godina. Probajmo to pojasniti.
Otkako je svijeta i vijeka, ljudi su nakon faze robne razmjene izmislili novac koji su uglavnom vezivali za plemenite metale – zlato i srebro. Zapravo, ako pogledamo unazad, zlato i srebro su bili novac, a naši su preci u historiji pravili kovanice od tih metala. Novac je hiljadama godina, dakle, imao pokriće u zlatu i srebru, odnosno novac je bio zlato i srebro. Međutim, krajem 20. vijeka ljudi su shvatili da im je preteško nositi zlatne i srebrene kovanice i tako je nastao papirnati novac, koji je zapravo bio ekvivalent plemenitim metalima. Dakle, neko je imao onoliko papirnatog novca kod sebe koliko je u trezorima imao zlata i srebra. To ekonomisti zovu “zlatnim standardom”, odnosno novcem koji je “pokriven” zlatom i srebrom.
Međutim, u Britaniji su krajem 20. vijeka bankari shvatili da papirnati novac mogu odštampati i bez zlata u trezoru kako bi finansirali imperijalistička osvajanja britanske krune. Tako je nastala Bank of England, prva (privatna) centralna banka na svijetu. U povelji ove banke i danas stoji da bankarima pripada pravo na kamatu od “novca koji je nastao iz ničega” (out of nothing).
Taj isti model stvaranja novca iz ničega potom je početkom 20. vijeka primijenjen u Sjedinjenim Američkim Državama. Kopirajući model Bank of England, američki su bankari prvo 1907. uspjeli nagovoriti Kongres da izglasa odluku da američka centralna banka FED – koja emituje (štampa) dolare – pređe u privatno vlasništvo, a potom je 1971. Richard Nixon na njihov zahtjev i službeno ukinuo zlatni standard. Od tada su američki bankari počeli štampati novac prema njihovim interesima.
A to je jedan jako uzak krug ljudi. Samo osam porodica kontroliše u potpunosti FED, američku centralnu banku, nad kojim Bijela kuća, Ministarstvo trezora, Kongres ili Senat nemaju nikakvu ingerenciju. Dolar je, dakle, štampan bez ikakvog pokrića u zlatu, izuzev strahovite vojne sile koja “stoji” iza američke valute. Na istim principima je uspostavljen i euro. Ni evropska zajednička valuta nema realnog pokrića.
Međutim, to štampanje novca bez pokrića vremenom je počelo da truje svjetske finansijske tokove. Do sada je u svijetu iskopano ukupno oko 170 hiljada tona zlata. To bi zlato vrijedilo otprilike oko 7.650 milijardi dolara, pri cijeni od 1.374 dolara po unci. Dakle, kada bi vrijedio zlatni standard, toliko bi otprilike trebalo biti novca u opticaju, novca koji bi imao realno pokriće. Međutim, s obzirom na to da se novac štampa bez pokrića, danas je ukupna novčana masa na svijetu narasla na 200 hiljada milijardi dolara, plus 300 hiljada milijardi dolara kojeg ima u formi kapitala. Međutim, to nije sve. Pomenutom treba pridodati i još dva miliona milijardi dolara raznih finansijskih derivata – obveznica, dionica i drugih vrijednosnih papira – što je na izvjestan način također novac bez realnog pokrića.
Ovakav sistem je mogao u svijetu funkcionisati jedno vrijeme. Međutim, ljudi su širom planete polako počeli da shvataju da Amerikanci (i Britanci), a pod paskom privatizacije, pokupovaše sve što iole vrijedi novcem bez realnog pokrića koji jednostavno odštampaju, te se na taj način na račun ostatka svijeta enormno bogate.
Zbog toga se u posljednje vrijeme počinju javljati značajniji otpori takvom novcu. Kina, na primjer, najavljuje uvođenje u svjetske tokove svoje valute koja će biti zasnovana na zlatom standardu, a Rusiji, Indiji, Brazilu, Argentini i većini arapskih zemalja bogatih naftom se itekako sviđa ta ideja. S druge strane, zapadni saveznici na te najave počinju zveckati oružjem.
A imaju i razlog. Jer, ako Kina ubaci u svjetske tokove novac sa zlatom podlogom, dolar (i euro) će doslovno propasti. Međutim, ironično je i to da američkim bankarima, koji su zapravo pravi kreatori politike Bijele kuće, također odgovara propast dolara. Ali propast koju će kontrolisati oni, a ne Kina ili Rusija, na primjer. Naime, unutrašnji dug SAD-a nastao na emisiji novca bez pokrića je toliko narastao (17 hiljada milijardi dolara) da je opstanak američke valute u ovom obliku više neodrživ. Zbog toga su stvarni šefovi Baracka Obame i najavili stvaranje novog novca kojeg su nazvali amero, a koji bi nastao na osnovi monetarne unije SAD-a sa Kanadom i Meksikom.
Sve su to, međutim, razlozi koji ukazuju da je nova svjetska finansijska i ekonomska kriza zapravo neminovna. Zbog toga ozbiljniji ekonomisti kažu da nije pitanje hoće li biti nove krize, nego kada. Oni ujedno daju recept malim kako da se ponašaju u nadolazećem finansijskom cunamiju. Kažu bježite iz papira, papirnog novca, dionica i obveznica, kupuje investiciono zlato (centralne banke širom svijeta posljednjih mjeseci doslovno gomilaju zlato) i obradivu zemlju. Prisjetite se starih vještina: čuvanja zlata, poljoprivrede i uzgoja hrane. Trebat će vam.
