One su najstarija disciplina ekonomske nauke i pokrivaju veoma široki spektar – od državnih, javnih finansija, preko korporativnih i privrednih, pa sve do ličnih. Nažalost, svi se mi veoma često bavimo krupnim, javnim finansijama, a kao po pravilu, nikada ili pak veoma rijetko, ličnim finansijama, iako taj problem pritišće sve punoljetne građane svake zemlje.
Učenici i studenti u našem školskom sistemu učit će, naprimjer, razne stvari, od kojih pojedine nikada u životu neće više zatrebati, dok će se, s druge strane, svi studenti i učenici odmah po završetku školovanja susresti s ličnim finansijama o kojima im profesori ili učitelji nikada ništa nisu govorili.
Hajde sada da se, zbog svega pomenutog, malo pozabavimo ličnim finansijama. Kada se god u javnosti pomenu lične finansije, odmah se kao po pravilu pomisli na probleme, na to kako se riješiti i izvući iz dugova. Već ta činjenica veoma jasno pokazuje koliko građani malo znaju o upravljanju ličnim finansijama, koja također imaju veoma nedvosmislene teorije i jasna pravila.
Pitanje u ovom trenutku, dakle, glasi – kako se u segmentu ličnih finansija riješiti dugova.
Ljudi širom svijeta zapadaju u finansijske probleme iz prostog razloga što, vjerovali ili ne, troše više novca nego što zarađuju! S obzirom na to da je u ekonomiji sve prilično jednostavno, tako i situacija kada su nekome prihodi manji od rashoda, vodi samo jednom – deficitu, dugovima, problemima i, na kraju, bankrotu (stečaju). Naravno, to se odnosi na slučajeve kada pojedinac, kompanija ili država ne znaju ili ne umiju upravljati novcem i dugovima.
A kako ljudi dolaze do toga da troše više nego što zarađuju? Veoma jednostavno – ljude širom planete danas pokreće potrošački mentalitet, koji ih navodi da novcem koji nemaju kupuju stvari koje im ne trebaju, da bi impresionirali ljude koje ne vole! Ova definicija, koju smo posudili iz marketinga, zapravo veoma ilustrativno opisuje kako ljudi zapadnu u finansijske probleme.
Istini za volju, pomenutom pod ruku idu brojni finansijski proizvodi – brzi zajmovi, kreditne kartice, bezgotovinsko plaćanje i tako dalje – ali lične finansije pored svega toga stavljaju naglasak na pojedinca. Svako pojedinačno za sebe donosi odluku o kupovini i zbog toga je svako odgovoran za svoje finansije, a ne banke, proizvođači, marketinške kuće i slično.
Kredit sam po sebi nije ni dobar ni loš. Njega dobrim ili lošim čini način na koji je neki pojedinac potrošio posuđeni novac. Ako je novac od kredita potrošen na aktivu, dakle na nešto što će vremenom rezultirati novim prihodima – naprimjer, kupovina stana za izdavanje – onda je to dobro utrošen kredit. No, ako je novac od zajma potrošen za pasivu – naprimjer za ljetovanje i vremenom neće dovesti do novih prihoda – onda je to loše utrošen kredit.
Ključno je, dakle, u šta ulažete novac – u aktivu ili pasivu.
Ako je neko cijelo vrijeme ili bar duži vremenski period ulagao isključivo u pasivu, onda se on prema teoriji mora kad-tad naći u dužničkim problemima koji vode ka bankrotu. No, iz dugova se ljudi mogu izvući. Teško je, ali nije nemoguće i potrebna je pri tome čelična disciplina i puno odricanja.
Šta dakle teorija kaže kako se možete riješiti dugova?
Prvo i najvažnije – morate prihvatiti vlastitu odgovornost za stanje u kojem ste se našli. Potom, morate odmah prestati sa novim zaduživanjem. Zatim krenuti s rješavanjem dugova.
Kako? Na komadu papira napravite vlastiti budžet, sve svoje prihode, rashode i dugove. Dugove pobrojite od najmanjeg ka najvećim i napravite plan kako da ih eliminišete. Pri tome ostavite novac od mjesečnih prihoda samo za najneophodnije, naprimjer stan, režije i hranu, a sve preostalo uložite u rješavanje i otplatu dugova, od najmanjih ka najvećim.
Teoretski i praktično, u roku od 24 mjeseca trebali biste otplatiti sve svoje dugove, osim, recimo, hipotekarskog stambenog kredita. Ako to niste u stanju učiniti u roku od 24 mjeseca, onda morate prodavati stvari koje otplaćujete (naprimjer prodati luksuzni automobil i zamijeniti ga jeftinijim, polovnim) i na taj način eliminisati dug. Cilj je doći do stanja u kojem nemate nikakvih dugova (osim možda hipotekarskog stambenog kredita) i tada počinje faza finansijske slobode ili finansijske neovisnosti.
Tek tada možete početi planirati svoj život, planirati bogaćenje i blagostanje, planirati nove finansijske poteze, ulagati novac u aktivu, a ne u pasivu… I pri tome vam stalno treba biti na umu portugalska poslovica koja kaže da bogatstvo ili siromaštvo više ovisi o tome koliko se troši, nego koliko se zarađuje.
Iako sve gore pomenuto u osnovi izgleda jednostavno ili poznato, ljudi širom svijeta, a samim tim i kod nas, veoma često zapadaju u finansijske probleme umjesto u blagostanje. Tome u prilog svjedoče i podaci o zaduženosti građana koje redovno objavljuje Centralna banka BiH. Prema tim podacima, ukupni krediti komercijalnih banaka u BiH odobreni i građanima i kompanijama iznosili su krajem aprila 2015. godine 17 milijardi KM, što je za cijele dvije milijarde više od ukupnih depozita.
No, nije samo to zabrinjavajuće. Taj iznos ukupnih kredita je, vjerovali ili ne, nekoliko puta veći od ukupne novčane mase u opticaju kod nas, što zapravo veoma jasno pokazuje da svi mi skupa trošimo daleko, daleko više nego što zarađujemo. A to tako može jedno vrijeme, ali ne i vječno!
